Gestalt terapija

Uvod

Volim usporedbu psihoterapije i putovanja, te na prvom terapijskom susretu upravo na taj način svojim klijentima opišem što mogu očekivati od terapije.
Klijent je putnik, odnekud je stigao i sa sobom već nosi neke kofere, prtljagu, mape, iskustva sa suputnicima na dosadašnjem životnom putovanju. Ponekad zna točno kamo želi stići, ponekad ima samo blijedu predodžbu, ponekad zna kamo ne želi, a ponekad samo izgubljeno luta i vrti se u krug na istom mjestu.

Terapeut je u ulozi suputnika. Putovanje nije njegovo, ali u njemu sudjeluje. Na početku, klijentu pomaže odrediti smjer i cilj putovanja, hoda s klijentom njegovim tempom, pomaže nositi kofere, postavlja pitanja klijentu, podsjeća ga kamo je krenuo kada klijent zaboravi i bodri ga kada se umori. Ok je da terapeut klijentu kaže kako se osjeća na putovanju, ukazuje mu na različite puteljke, stranputice i načine putovanja, no nije ok da radi izbore za njega. Odluka kamo i kako je na klijentu.
Može se dogoditi da se nađu na nekom davno napuštenom mjestu. Klijent se „u magli“ sjeća da je tamo već bio nekad davno i od tog mjesta ga hvata jeza, želi pobjeći jer je prebolno ostati. Tu je uloga terapeuta da mu pomogne da izdrži sa svim emocijama koje se javljaju i kad to bude mogao, da im novi smisao, te nakon toga krene dalje.

Nekad klijent i terapeut samo zajedno sjede na klupi, dišu i skupljaju snagu, nekad sa zanimanjem istražuju i zajedno se vesele.
Svako putovanje je različito, svaki putnik je različit. Kao terapeut, nikad ne znam kamo će me povesti. Znam samo da volim putovati i zahvalna sam svojim klijentima na povjerenju da budem njihova suputnica.

Što je gestalt terapija?

Postoje brojne vrste psihoterapijskih smjerova, no cilj im je zajednički – najkraće rečeno, pomoći klijentu da unaprijedi svoje mentalno i psihičko zdravlje, poveća životno veselje i energiju te bolje funkcionira u svakodnevnom životu.

Iako je cilj isti, putovi do njega mogu biti različiti ovisno o vrsti psihoterapije, te neki psihoterapijski smjerovi mogu biti uspješniji od drugih u radu s određenim problemima i tematikama.

Gestalt terapija primjenjiva je u gotovo svim životnim situacijama, te u radu s najrazličitijim problemima i izazovima, individualno i grupno.

Riječ „geštalt“ znači organizirana cjelina koja je mnogo više od zbroja njenih pojedinih dijelova. Možda na prvu zvuči nejasno, no upravo na taj način u Gestalt terapiji promatramo čovjeka - holistički, kao cjelovito biće sa svim tjelesnim i psihičkim aspektima, u sadašnjem trenutku i u kontekstu u kojem živi.

Fokus terapije je na onome što se događa „sada i ovdje“, u neposrednom kontaktu između klijenta i terapeuta. U Gestalt terapiji terapeut klijentu ne pristupa iz uloge „učenog stručnjaka koji o klijentu zna više od njega samog“ nego je s klijentom u ravnopravnom „Ja -Ti“ odnosu.

U Gestaltu vjerujemo da je klijent sposoban i kompetentan živjeti vlastiti život u njegovoj punini, dok je uloga terapeuta da mu u tome pomogne, usmjeri ga i podrži. Terapija klijentu omogućava da stekne iskustvo odnosa u kojem je prihvaćan upravo onakav kakav je, nije procjenjivan, niti osuđivan, nego je podržan, te ima priliku upoznati i prihvatiti sebe, svoju različitost i jedinstvenost.

U Gestalt terapiji terapeutovo osnovno sredstvo rada je on sam i kontakt koji ostvaruje s klijentom. U radu pomno pratimo kakav je naš kontakt, možemo li uspostaviti odnos i kako ga uspostavljamo, kako se on mijenja kroz vrijeme te kako ga klijent doživljava u kojem trenutku. Kroz terapijski kontakt terapeut potiče klijenta na eksperimentiranje i istraživanje, a kako bi klijent iskusio različite dimenzije nekog svog doživljaja i iskustva, osim razgovora, u terapiji se koriste i brojne kreativne tehnike crtež, pokret, igranje uloga, rad s tijelom i pokretom, asocijativne karte, figurice i drugo.

Čak i kada razgovaramo o prošlim događajima ili traumama fokusiramo se na to kako se klijent osjeća u sadašnjem trenutku dok o tome razgovara s terapeutom tzv. fokus na „Sada i Ovdje“.

Cilj Gestalt terapije je da klijent, kroz kontakt s terapeutom, osvijesti svoje stvarne potrebe te da ih može razlikovati od „moranja“ i „trebanja“ koja mu nameće okolina. Kroz povećanje svjesnosti o sebi klijent uči prepoznati i vlastite obrasce u svakodnevnom funkcioniranju i razmišljanju. Naša razmišljanja, osjećaje i ponašanja u određenim situacijama najčešće ne preispitujemo. Ona se jednostavno dogode, a mi ih prihvaćamo jer je to „tako oduvijek bilo“, „tako je ispravno“, „u mojoj obitelji se to tako radi“, ponavljamo ih iz situacije u situaciju i pritom vrlo često trpimo. Neki obrasci, koje smo nekad davno usvojili od onih koji su o nama brinuli (roditelji) tada su nam pomogli da lakše živimo, a ponekad i da preživimo u vlastitoj obitelji. Kad smo odrasli naša okolina se promijenila, živimo okruženi nekim drugim ljudima, u svijetu u kojem vrijede neka druga pravila i odjednom stari obrasci više ne vrijede, nisu funkcionalni ili su čak štetni. Kad ih osvijestimo, dobivamo mogućnost da ih promijenimo i u idućoj situaciji svjesno odaberemo napraviti drugačije i napravimo promjenu. Svjesnost je jedan od ključnih koncepata u Gestaltu jer samo pojedinac koji je svjestan vlastitih potreba, misli i emocija ima stvarnu mogućnost izbora i preuzimanja odgovornosti za svoje odluke i ponašanja, a time i slobodu življenja života po vlastitoj mjeri.

Kome je Gestalt terapija namijenjena?

Odgovor na ovo pitanje je vrlo jednostavan – svima! Točnije, svima onima koji imaju potrebu, volju i želju upoznati sebe na dubljoj razini te raditi na poboljšanju vlastitog mentalnog i psihičkog zdravlja.

Svjetska zdravstvena organizacija definirala je mentalno zdravlje kao stanje dobrobiti u kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, uspješno rješava uobičajene životne probleme i poteškoće, može se nositi s uobičajenim životnim stresom, radi produktivno i plodonosno te je sposoban(na) pridonositi zajednici (WHO; 2001). Laički rečeno, mentalno zdravlje je naš kapacitet za nošenje s problemima i izazovima u različitim životnim situacijama i sferama. To mogu biti međuljudski i ljubavni odnosi, gubitak bliske osobe, tugovanje, posao, škola ili fakultet, roditeljstvo, zdravlje, financije, različite iznenadne i/ili nesigurne situacije.

Problemi u nekom (ili nekoliko) životnih područja mogu biti manje izraženi i osoba ih može osjećati kao nešto što ju „žulja“ i ometa, no može i dalje funkcionirati. Ponekad, nakon dužeg izdržavanja u neugodnoj situaciji ili uslijed doživljene traume ili stresa, može doći do ozbiljnijih smetnji, problema i kliničke slike (dijagnoze).
Najčešće se klijenti javljaju kada simptomi već neko vrijeme traju. Primjerice, muče se s dugotrajnim osjećajem tjeskobe i anksioznosti, iznenadnim paničnim napadima, dugotrajnim osjećajem apatije i bezvoljnosti, ljutnjom i agresivnim ispadima koje ne mogu kontrolirati, psihosomatskim smetnjama, nesanicom i neugodnim mislima koje se ponavljaju, osjećajem niskog samopoštovanja i vlastite bezvrijednosti te lošim međuljudskim odnosima.

Na terapiju je preporučljivo doći prije nego problem počne značajnije ometati kvalitetu života i funkcioniranje pojedinca, no klijenti se vrlo često jave kada „voda dođe do grla“ i ne mogu se više samostalno nositi s problemima. Ponekad je poticaj za dolazak na terapiju neki iznenadni stresni ili traumatski događaj, a često je to niz manjih događaja čiji se utjecaj na pojedinca kroz vrijeme zbrojio.

U zadnje vrijeme, što me osobno jako veseli, sve je veći broj pojedinaca koji prepoznaje vrijednost rada na sebi, a psihoterapiju doživljavaju kao priliku da za osobni rast i razvoj. Znatiželja o samom/oj sebi odlična je motivacija za kretanje u psihoterapijsku avanturu

Koje su to „dobre“ teme za psihoterapiju?

„Je li moja tema „dobra“ tema za psihoterapiju?, Je li moj problem dovoljno važan (jer drugi ljudi imaju veće probleme? “ česta su pitanja mojih novih klijenata i razlog odgađanja dolaska na psihoterapiju.

Teme u psihoterapiji su raznovrsne, no ono što je važno istaknuti je da svatko „ima pravo“ na svoje probleme kao i na pomoć u njihovom rješavanju. To što procjenjujete da vaš susjed ili prijatelj ima „ozbiljnije“ probleme od vas je kao da kažete da nećete jesti jer je netko drugi sigurno gladniji. Ne pomaže toj drugoj osobi, a bome ni vama.

Evo nekih od najčešćih tema s kojima se klijenti dolaze u terapiju: anksioznost, depresija, gubitak i tugovanje, krizna stanja, traumatska iskustva, akutni ili kronični stres, burnout (izgaranje) na poslu, međuljudski i ljubavni odnosi, postavljanje granica, karijerni izazovi, profesionalno usmjeravanje, upoznavanje sebe, osobni rast i razvoj i brojne druge.

Kako izgleda (prvi) psihoterapijski susret?

Psihoterapijski odnos je upravo to - odnos između klijenta i terapeuta. Kao i svaki drugi odnos i ovaj počinje međusobnim upoznavanjem.

Na prvom susretu, klijent mi ispriča o razlogu dolaska na terapiju, a ja postavljam dodatna pitanja u svrhu boljeg razumijevanja i upoznavanja. Klijentu objasnim što je Gestalt terapija, definiramo pravila rada, te zajednički raspravimo očekivanja od terapije te postavimo terapijski cilj.

U svrhu upoznavanja kažem i nekoliko osnovnih informacija o sebi. Važno je da se klijent osjeća da je terapeut osoba s kojom može, želi i ima povjerenja raditi.

Klijenti često misle da prvi put moraju „ogoliti“ dušu i ispričati sve o sebi makar im to nije ugodno. Ovo uvjerenje je pogrešno i jako je važno da klijent terapeutu ispriča onoliko koliko mu je ugodno tj. „da pazi na svoje granice“ kako to kažemo u terapiji., te da je u redu da ne ispriča sve na prvom susretu. Odnos se gradi postupno, a s njim raste i međusobno povjerenje i spremnost na dijeljenje.